Home

Palijativna njega

 U sutonu života bit ćemo suđeni po ljubavi. (Sv. Ivan od Križa)

Donatori


Caritas Flanders Belgija, Vlada regije Flanders Belgija

 

Partneri
Merhamet, La Benevolencija i Dobrotvor u suradnji s Ministarstvom zdravstva Kantona Sarajevo
 
Korisnici
Edukacije o palijativnoj njezi namijenjene su svim osobama koje se susreću s palijativnim pacijentima kao profesionalci, članovi obitelji ili volonteri. Sudionici edukacija su različitih osnovnih profila i profesija.
 
Trajanje projekta
3 godine, siječanj 2010. – prosinac 2012.

 

Cilj projekta
Educirati 6 osoba za palijativnu njegu (trening za trenere), koje će kao multiplikatori na terenu u 10 gradova u Bosni i Hercegovini educirati najmanje 100 osoba koje se u svom svakodnevnom radu susreću s palijativnom njegom.

 

Vid djelovanja
Treninzi u BiH (vode stručnjaci iz Belgije)
Treninzi u 10 gradova BIH za najmanje 100 osoba u tri godišnja ciklusa
Edukacija trenera u Belgiji (studijski posjet)
Kreiranje platforme za razmjenu iskustva (web stanica, konferencija)

 

Ukupna vrijednost projekta
152.920,00 € / 299.085,52 KM.

 

Koordinatorica
Sanja Horvat

Kontakt informacije
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
telefon + 387 33 206 442
fax + 387 33 206 668

Česta pitanja

Palijativno zbrinjavanje je oblik pomoći koja se može pružati onima kojima je potrebna i predstavlja aktivno, sveobuhvatno zbrinjavanje pacijenta s uznapredovanim, progresivnim bolestima radi pružanja psihološke, socijalne i duhovne podrške. Također, podrazumijeva pristup kojim se bolesnicima suočenima sa smrtonosnom bolešću i njihovim obiteljima poboljšava kvaliteta života. Palijativna skrb postaje najprikladniji pristup pacijentu u onom trenutku kada se smrt prihvati kao normalan proces. Takav pristup ne znači da se više ništa ne može učiniti, dapače, znači primjenu suosjećajne zdravstvene procjene radi ublažavanja ili palijacije tjelesne, emocionalne i duševne boli. Čini se to sprečavanjem i olakšavanjem simptoma sredstvima ranog otkrivanja, procjene i liječenja boli te olakšavanjem ostalih psihičkih, psihosocijalnih i duhovnih problema.


1. Što je to palijativno zbrinjavanje? Što ono podrazumijeva?


Palijativna njega/skrb predstavlja pristup kojim se bolesnicima suočenima sa smrtonosnom bolesti i njihovim obiteljima unapređuje kvaliteta života.  
Unapređenje kvalitete života se čini postupcima sprečavanja i olakšavanja neugodnih simptoma (bol i dr.) sredstvima ranog otkrivanja, procjene i liječenja, te olakšavanja ostalih psihičkih, psihosocijalnih i duhovnih problema. (SZO/WHO)
   Palijativna medicina se primjenjuje u svim fazama bolesti bez obzira na prognozu i ishod, dok pojam terminalne skrbi (tzv. hospicijska skrb) obuhvaća medicinsku pomoć u zadnjoj fazi života i potporu obitelji u fazi žalovanja.

 

2. Tko je palijativni pacijent?


Osobe koje trebaju palijativnu njegu/skrb većinom su oboljele od malignih oboljenja, dok su ostali oboljeli od demencije, posljedica moždanih udara, starije osobe oboljele od kroničnih oboljenja srca, pluća itd.
 Oboljele ne možemo izliječiti, ali im pružanjem palijativne njege/skrbi možemo osigurati kvalitetniji život, život bez patnje i boli.
 Palijativni pacijent može biti osoba svih životnih dobi, od najmlađe djece do najstarijih osoba.

 

3. Tko sve čini tim palijativne njege? Kako oni mogu pomoći?

 
Tim palijativne njege čine osobe educirane za pružanje palijativne njege/skrbi, liječnici i medicinske sestre različitih specijalnosti, psiholozi, fizioterapeuti, socijalni radnici, duhovni savjetnici, volonteri, pacijent i, naravno, njegova obitelj.

Tim je tu za Vas, da svojim znanjem i vještinama pomogne u otklanjanju tjelesnih neugodnih simptoma, da vam pruži psihološku podršku u trenutcima samoće, da Vam pomogne u prilagođavanju novonastaloj situaciji/oboljenju  i da Vam da odgovore na pitanja koja Vas muče. Palijativni tim Vam nastoji pružiti pomoć i podršku u svakodnevnim aktivnostima, a pogotovo u procesu opraštanja s dragom osobom i tijekom žalovanja.

 

4. Kako prepoznati je li za pacijenta bolja hospitalizacija i medicinska skrb ili ljubav koju mu obitelj pruža u kući?


Važno je procijeniti stanje pacijenta i utvrditi njegove probleme: psihološke, fizičke, te socijalne i duhovne probleme. Potrebno je poticati i podržavati pacijenta da sudjeluje u planiranju zdravstvene njege i u samozbrinjavanju što je duže moguće.
 Naziv umirući pacijent koristi se za pacijenta kojemu je smrt sigurna, ne previše udaljena i za kojeg se cjelokupna skrb mijenja od kurativne prema palijativnoj skrbi. Potreba umirućih pacijenta:
• potreba za ublažavanjem boli,
• potreba za očuvanjem samopoštovanja,
• potreba za pažnjom i pripadanjem,
• potreba za suosjećanjem,
• potreba za komunikacijom
  U nekim slučajevima riješenje za hospicijem može biti ponekad i jedino moguće, a i bolje je nego kućna njega. Neki bolesnici nemaju obitelj ili imaju obitelj, ali koji ne mare za njihovo zdravstveno stanje i potrebe. Ima i obitelji koji teška srca šalju pacijenta u hospicij jer nisu u mogućnosti da se skrbe za njega.


5. Kojoj instituciji se obratiti kada u domu imamo palijativnog pacijenta?


Ovdje je popis samo nekih institucija, ustanova koje mogu pomoći. Ovaj popis treba stalno osvježavati i tražiti informacije.


Sarajevo


U sklopu Kantonalne javne ustanove Doma za socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba Nahorevo.
 Gerontološki centar – Aleja Bosne srebrene 7, 033777260, web: http://gcs.com.ba, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
„Dom villa filis“ Sedrenik 54, 033-239-735 www.domvillafilis.ba
 Vitalis“- Ilidža, Velika aleja 28, 71120 Ilidža  tel i fax. Uprava: +387 33 761 836  Med. sestre: +387 33 761 835


Istočno Sarajevo


Dom za penzionere i stara lica I. Sarajevo , Ulica Vојinа Kоmаdinе br.13, 71 123 I. Sarajevo, telefon:+387 57 375-713, fax: +387 57 378-120, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript , http://www.domzastare-isarajevo.org/o-nama.html


Ljubuški


Dom zdravlja Ljubuški- Bučine,
Dom za stare Sveti Josip radnik Ljubuški  039 833726


Mostar


"VILA LA VITA" Starački dom, Bijeli brijeg bb, 036/342-498, 063/887-887, Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript


Zenica


Udruženje humanitarna nevladina organizacija (UHO/NVO) "RUHAMA", http://www.ruhama-bih.org, +387 32 246 665


Tuzla


Hospis (ležeći, dnevni i dječji hospis) Javna zdravstvena ustanova Univerzitetski klinički centar Tuzla, Adresa: Trnovac bb, 75 000 Tuzla, Bosna i Hercegovina,

Centrala - tel.: 00387 35 303 500, http://www.ukctuzla.ba/ukctuzla/index.php?option=com_content&view=article&id=54&Itemid=67&lang=ba


Rogatica


Moj dom - Rogatica, Srpske sloge 141, 73220 Rogatica, 058420610, 062196040, 065469214


Gradiška


Opšta bolnica, Centar za palijativnu njegu, Mladena Stojanovića 10, 051 813 433, 051 813 220, fax 051 814 670, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript


6. Kako pomoći pacijentu kada osjeća emocionalnu, a kako kada osjeća fizičku bol?


Pristup pacijentu i njegovoj obitelji uključuje sudjelovanje u donošenju odluka vezanih uz tretman i skrb o pacijentu na način da im se osigura dovoljno informacija o bolesti, postupcima skrbi, pristupu i svim mogućnostima za poboljšanje kvalitete života.
 Emocionalna ili psihološka bol uočena kod terminalnih pacijenta gotovo je uvijek rezultat njihovih svjesnih ili nesvjesnih strahova ili njihovih osjećaja nemoći i beznađa. Simptomi mogu biti tjeskoba, bijes, nesanica, depresija, razdražljivost ili pritužbe na tjelesnu bol. Najveći je ljudski strah od same smrti ili makar strah od nepoznavanja kakva će ona biti, kada će nastupiti i što očekivati. Postoje i strahovi od procesa bolesti, koliku će bol netko trpjeti, hoće li izdržati zdrav razum, pa čak i strahovi o prosudbi ili kazni u zagrobnom životu. Naravno da članovi tima ne mogu ukloniti strahove, ali mogu pomoći u nošenju s tim strahovima i u njihovoj verbalizaciji.
 Emocionalna podrška pruža se najčešće kroz razgovor koji je prožet povjerenjem, a fizička bol se otklanja putem medikamenata i fizikalne terapije.
 Terapiju za uklanjanje fizičke boli propisuje i određuje liječnik.


7. Kako se ponašati ako je palijativni pacijent mlad?


Suočiti se sa malignom bolešću u dvadesetim i tridesetim godinama je teško jer se u tim godinama najmanje očekuje bolest. Pitanja i brige se mogu bitno razlikovati od onih koja postavljaju stariji sa sličnim ili istim dijagnozama. Najbitnije je omogućiti druženje s grupom vršnjaka koji prolaze ili su prošli slično iskustvo. Grupni susreti mogu pomoći da se mlada osoba ne osjeća usamljeno i izolirano.
 Za pacijente mlađe životne dobi formira se poseban tim pedijatrijske palijativne podrške.


8. Koji su najčešći problemi koji se javljaju kod njege palijativnih pacijenata u domu?


Najčešći problemi palijativnih pacijenata u domu za starije osobe su nedostatak osoblja jer palijativni pacijent zahtijeva cjelodnevnu njegu. Iz istih razloga se često događa da pacijenti dobiju dekubitus, da su usamljeni i zapostavljeni. Domovi za starije osobe u BiH nemaju multidisciplinarni pristup, koji je od velikog značaja za teško oboljele. Sve su to nedostatci koji izazivaju različite probleme na kojima je potrebno raditi i unaprijediti postojeće stanje. U posljednje vrijeme sve više se domova organizira za pružanje kvalitetne palijativne njege.


9. Kako olakšati pacijentu, treba li udovoljavati u željama ili se pridržavati strogih uputa liječnika?

 
Pacijentu treba u što većoj mjeri ugoditi, naravno koliko smo u mogućnosti, realne želje. Treba se pridržavati uputa liječnika. Nekad su želje nama obične, ali pacijentu puno znače (neka posebna hrana, ili nematerijalne stvari).
 Npr. pacijent je želio  svaki dan da određena osoba sluša njegove priče. Ili pacijentica je bila tužna, ružno se osjećala i to raspoloženje je popravila draga volonterka koja joj je taj dan napravila frizuru, uljepšala ju je. Ima puno primjera kako sitnicama možemo pacijentima uljepšati dan, izmamiti osmijeh na licu. Jednostavno da se osjeća bitno ljudsko biće, a ne tek palijativni pacijent.


10. Kako urediti prostor oko osobe koja leži kući?


Većina ljudi s neizlječivim stanjem žele primati njegu kod kuće, ali to ovisi o nizu činjenica kao što su narav bolesti, podrška obitelji i mogućnosti pacijenta (ima li nekog tko bi mogao brinuti o njemu). Ukoliko pacijent odluči da može boraviti kod kuće, treba obratiti pažnju na to gdje da se smjesti. Prostoriju u kojoj se pacijent nalazi treba urediti po željama pacijenta, ali i omogućiti sve uvjete za neophodan rad njegovatelja oko pacijenta.
  Pacijent koji se nalazi u sobi gdje se odvija glavnina obiteljskih zbivanja (dnevna soba):
 - osjećat će se kao da i dalje sudjeluje u obiteljskom životu,
 - imat će više poticaja i bit će mu zanimljivije,
 - olakšat će članovima obitelji trčanje po sobama i što god da se radi pacijenta se može držati na oku.
Pacijent koji se nalazi dalje od prostorija obiteljskih zbivanja (spavaća soba):
- pacijent će imati više mira i privatnosti,
- neće mu smetati mirisi i buka iz okolnih prostorija,
- može se osjećati usamljeno i izolirano.


11. Kako se ponašati prema pacijentu kada znamo da umire?


Pacijent je osoba u centru pozornosti. I kada znamo da je ostalo još malo vremena, trebamo biti svjesni da je to često i najvažniji dio života. To je vrijeme kad se poslovi završavaju ili preusmjeravaju, vrijeme kad se sukobi usklađuju, to je često vrijeme pomirenja i opraštanja, vrijeme kad se izgrađuje konačna slika sjećanja na umrlog koja može biti odlučna za nastavak života obitelji. Odnosi moraju biti otvoreni, iskreni i empatični. Laž i prikrivanje stvara zapreke u komunikaciji pacijent-obitelj ili njegovatelj. Pacijent brzo prepoznaje pretvaranje, a to stvara nepovjerenje, pa pacijent biva izdvojen iz zajednice i prije biološke smrti, a palijativni tim se "raspada". Samo uz otvoreno prikazivanje problema, i zdravstvenih i komunikacijskih, može se upravljati brojnim emocijama.
Stav Cicely Saunders ovako definira: "...Vi ste nam važni jer ste to vi i bit ćete nam važni do zadnjeg trenutka vašeg života. Obećavamo da ćemo vam pomoći da ga proživite u miru i na najbolji mogući način..."


12. Tko pruža potporu obitelji umirućeg pacijenta?


Termin „ožalošćenost“ odnosi se na obitelj i prijatelje preminulog. Vjeruje se da su 3 komponente  dio procesa žalovanja:
1. gubitak – samodistanciranje od dijela nečijeg života uz koji je netko bio emocionalno vezan,
2. tuga – emocionalne, kognitivne i perceptivne reakcije koje idu zajedno s gubitkom voljene osobe,
3. oporavak – restrukturiranje života preživjelih i prizivanje potpornih resursa koji dopuštaju da se ide dalje bez osobe koja se oplakuje.


Tehnike suočavanja
Preživjeli koriste brojne tehnike suočavanja s vlastitim gubitkom. Ti se mehanizmi razlikuju prema životnoj fazi u kojoj je ožalošćeni. Mladi kao najčešća sredstva suočavanja spominju: razgovor o gubitku, stupnjevito prihvaćanje gubitka, potpora prijatelja i prolazak vremena. Kod starijih osoba to su najčešće: oplakivanje i prisjećanje.
Nakon smrti člana obitelji većina se ljudi uključuje u niz rituala koji im pomažu nositi se s tugom koju osjećaju (poput pogreba) i koji im daju izvjesno vrijeme da se suoče s vlastitim mislima i osjećajima.


Tugovanje
Teorija procesa stupnjeva žalovanja slična je onoj procesa umiranja – od poricanja i bijesa preko depresije pa do prihvaćanja i prilagodbe. Sve smrti nemaju isto značenje niti isti stupanj poremećaja socijalnog života – pretpostavlja se da smrt starijih osoba ima vrlo malo utjecaja na društvo, smrt starijeg roditelja je manje potresna, manje emocionalno iscrpi i ima manje značenje za odraslu djecu od smrti supružnika ili djeteta. Neke osobe doživljavaju gubitak voljenih nepodnošljivo bolnim tako dugo vremena da se tuga može opisati kao patološka (takva tuga može uključiti osjećaj mržnje prema samome sebi, gubitak samopouzdanja, pokušaj samoubojstva). Ožalošćeni imaju dobra i loša razdoblja s time da udio loših opada tijekom vremena.


Zdravlje
Zdravlje osoba koje tuguju zbog gubitka voljenih osoba trpi – novo-obudovjeli imaju više pritužbi na tjelesno zdravlje i češće posjećuju liječnika; stope smrtnosti za ožalošćene osobe veće su u prvih 6 mjeseci nakon smrti voljene osobe i sl. Ovi se podatci objašnjavaju na više načina:
1. stres zbog gubitka čini izglednijim bolest i smrt,
2. nestanak osobe s kojom je ožalošćeni bio usklađen dovodi do tjelesne neugode i nestanka usklađenosti,
3. stres zbog gubitka dovodi do ponašanja koja ugrožavaju život (pušenje, piće, smanjena tjelovježba),
4. ožalošćene osobe se ne trude oko vlastitog zdravlja.

Terapija – osobama koje su izgubile nekog voljenog mogu pomoći suportivne psihoterapije ili savjetovanja.


13. Mogu li se druge osobe uključiti u svakodnevnicu ili se treba pacijent osamiti?

 

Sociološki, čovjek je suštinski društveno biće. Dakle, čovjeku je, i kada je potpuno zdrav, potrebno da bude u kontaktu s ljudima, a osobito kada je bolestan.
U svijetu postoje različiti modeli palijativne skrbi, ali svi imaju iste osnovne ciljeve:
1. Ukloniti bol i sve ostale simptome koji se pojave, uz interdisciplinarni pristup pomoći koja obuhvaća tjelesne, psihosocijalne i duhovne aspekte te potporu članovima obitelji.
2. Pacijentu u svakom trenutku pružiti potrebnu i odgovarajuću njegu koja mu osigurava najbolju moguću kvalitetu života.
3. Osigurati dostupnost potrebnih informacija u svako doba.
Palijativnu skrb provode za to školovani stručnjaci iz različitih područja: liječnici različitih specijalnosti, medicinske sestre, ljekarnici, socijalni radnici, psiholozi, duhovni savjetnici, nutricionisti, fizioterapeuti, te volonteri i udruge.Za rad u timu palijativne skrbi neophodna je odgovarajuća izobrazba svih članova tima. Osnovni je cilj kod pacijenta oboljelih od neizlječivih bolesti ukloniti bol, ali i sve simptome koji se pojavljuju vezano za bolest i stanje pacijenta.

 

14. Kako organizirati svoj život kada se brinemo o palijativnom pacijentu? Smijem li u kino, na koncert ili na kavu s prijateljima?

 

U slučaju da je član vaše obitelji palijativni pacijent i da ste vi osoba koja najveći dio svog dana posveti skrbi oko pacijenta, sigurno ste nekad osjećali grižnju savjesti kada ste dio vremena posvetili sebi.
To je problem s kojim se susretne većina osoba  koje brinu o bolesnom članu obitelji.
Da biste imali, koliko-toliko, ispunjen život, potrebno je pronaći vrijeme za sebe.
Iako to vrijeme ne provodimo uz bolesnu osobu o kojoj brinemo, mi na taj način činimo nešto dobro i za nju. Naime, ako smo iscrpljeni, neraspoloženi ili jednostavno željni druženja s prijateljima, nismo baš od koristi osobi o kojoj brinemo. Ne samo da ćemo na nju/njega prenijeti svoje loše raspoloženje, nego možemo izazvati osjećaj krivnje kod voljene osobe o kojoj brinemo. Dugoročne posljedice kod pacijenta mogu biti: povlačenje u sebe, skrivanje stvarnih potreba, osjećaj beskorisnosti, bespomoćnosti, anksioznosti, pa i depresije.
Idealno bi bilo ako u naš odmor možemo uključiti i bolesnu osobu (pozvati prijateljice na kavu u svoj dom, pogledati film na TV-u zajedno s bolesnim članom obitelji i sl.) Ako naš odmor ne podrazumijeva prisutnost osobe o kojoj skrbimo, ni tada ne bismo smjeli osjećati nemir ili grižnju savjesti. Naime, svatko ima pravo na odmor, pa i vi.


15. Postoje li u našoj zemlji grupe za samopomoć i tko im se može javiti?


Grupe za samopomoć obavljaju većinu funkcija koje inače daje socijalna mreža, a socijalnom mrežom označavamo ljude, odnosno prijatelje, rođake, poznanike - na koje se možemo u svakodnevnom životu osloniti.
Najznačajnije funkcije grupe za samopomoć su:
- emocionalna podrška,
- nazočnost uzora,
- grupna ideologija,
- dostupnost određenih informacija,
- razmjena iskustava o načinu zajedničkog hvatanja u koštac s grupnim problemom,
- mogućnost pomoći drugima,
- druženje,
- osjećaj vlastitog nadzora i shvaćanja.
Na žalost, u Bosni i Hercegovini postoji vrlo mali broj grupa za samopomoć.


RAK DOJKE
Projekat osnaživanja zdravlja žena uključuje različite aktivnosti, tako se između ostalog bavi i organizacijom grupa za samopomoć. Treba uzeti u obzir podatak da u BiH svake godine od raka dojke oboli oko 1.300 žena, a njih 500 izgubi borbu za život.
Postoji i SOS linija za pomoć na koji se mogu javiti žene koje žive u sredinama u kojima ne djeluju specijalizirana udruženja, te potražiti savjet ili pitati za pomoć.
Broj je 080 020210 i služi za besplatne pozive. Volonterke rade svakog radnog dana od 10 do 14 sati. Svatko tko ima bilo kakvu dilemu može nazvati, a dobit će – ili utjehu, ili savjet, ili informaciju.


Grupe za samopomoć:


Viktorija

Silvijin blog

Projekt samopomoci (PTSP)

 

 

Stručni članci i publikacije

alt      alt      alt   alt   alt   alt  alt  alt

 alt alt alt alt alt alt alt alt alt alt alt alt alt alt alt alt

 

Mapa palijativna njega

alt

 

Sažetak palijativna njega

Palijativna njega je osnovno ljudsko pravo. Država Bosna i Hercegovina potpisala je deklaracije o palijativnoj njezi (Kanadska, Cape Town, Venecijska, Barcelonska...) i obradila temu u strategiji ˝Dostojanstveno umiranje˝ - Europska politika i ciljevi ˝Zdravlje za sve u 21. stoljeću˝. No, ipak, palijativna se njega u Bosni i Hercegovini razvija polagano.

Građani BiH zdravstvenu zaštitu mogu ostvariti u jedinstvenom sustavu zdravstvene djelatnosti kroz primarnu, specijalističko-konzultativnu i bolničku zdravstvenu zaštitu.  Zdravstvene usluge palijativne njege mogu se ostvariti u zdravstvenom sustavu primarne i u posebnim odjelima zdravstvenih ustanova bolničke zdravstvene zaštite. Ustanova za palijativnu njegu je socijalno zdravstvena ustanova koja ima:
• palijativni interdisciplinarni tim,
• ambulantu za bol,
• palijativnu njegu.

Financiranje zdravstvenih usluga palijativne njege može obaviti županijski/regionalni zavod zdravstvenog osiguranja uz prethodni dogovor s domom zdravlja ili bolnicom. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti tim obiteljske medicine preuzima brigu o terminalno oboljelim pacijentima. To najčešće uključuje propisivanje potrebnih lijekova za suzbijanje boli i drugih popratnih simptoma, kontrole, dijagnostiku, liječenje i usluge kućne njege. Izdavanje analgetika potrebnih za suzbijanje boli uglavnom vrši liječnik obiteljske medicine koji može propisati neophodne analgetike i blage opijate uz odgovarajuću popratnu medicinsku dokumentaciju. U slučaju potrebe za morfijskim preparatima, koji predstavljaju jake opijate, liječnik obiteljske medicine nije ovlašten za propisivanje istih, stoga ih on upućuje u UTBBH – Udruženje terapije boli BIH u Sarajevu. Na bolničkoj razini svaka klinika nakon aktivnog liječenja otpušta pacijenta kući.

 

Sarajevo
U Općoj bolnici Sarajevo 1998. godine otvoren je Odjel za menadžment boli. Klinika za onkologiju (KCUS) u iznimnim slučajevima prima pacijente kojima je potrebna palijativna njega. EAPC - Europsko udruženje palijativne njege pokrenulo je razvoj palijativne njege u Bosni i Hercegovini. Prvi korak bio je projekt ˝Njega˝ – Palijativna njega u kući. Integriran je u mrežu primarne zdravstvene zaštite u Kantonu Sarajevo u partnerstvu s dobrotvornom nevladinom organizacijom Sister of the Cross and Passion iz Irske. Zahvaljujući tom projektu 1998. godine osniva se Hospicij - palijativna njega u Sarajevu, koji se nalazi u sklopu Kantonalne javne ustanove Doma za socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba Nahorevo. Hospicij raspolaže s 10 kreveta, a mogu se smjestiti pacijenti s područja Kantona Sarajevo, ali i iz drugih kantona/županija.


Tuzla
U sklopu Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla (UKCT) formiran je Centar palijativne njege i kao takav je prvi i jedini na Balkanu. Godine 2003. otvoren je ležeći hospicij koji raspolaže s 13 kreveta na oko 500 m2. Financiranje hospicija dogovoreno je s nadležnim kantonalnim fondom zdravstvenog osiguranja da bude na isti način kao i druge klinike i odjeli unutar UKCT-a. Godine 2005. otvara se Dnevni hospicij  čiji je kapacitet 12 pacijenata, namijenjen je pacijentima s karcinomom koji se nalaze u fazi kada primaju kemoterapiju i druge terapije, kako bi im se dala fizička, psihička i duhovna podrška. A 2006. godine otvara se edukativni centar s amfiteatrom i knjižnicom. Potom se formirao tim za obilazak oboljelih na terenu - kućna palijativna njega. Kao rezultat uspješne suradnje sa Sisters of the Cross and Passion iz Irske i St. Gemma Hospice iz Leedsa u Engleskoj otvorena je i Dječja kuća - dječji hospicij 2009. godine, koji je namijenjen djeci oboljeloj od različitih vrsta karcinoma i neuromišićnih oboljenja, kao i osoba s drugim kroničnim bolestima koje zahtijevaju hospitalizaciju i palijativnu njegu. Raspolaže sa 6 kreveta uz mogućnost boravka roditelja.
Više informacija na UKC Tuzla.

 

Palijativna njega u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu na žalost nije sustavno razvijena, kao ni u drugim Županijama Federacije Bosne i Hercegovine, izuzev Sarajevske i Tuzlanske županije. Raduje vijest o otvaranju centara za palijativnu njegu u Ljubuškom, Zenici, Čapljini, ali i drugim mjestima u BIH.

 

Linkovi

Hospiciji i domovi/  Centri za palijativnu njegu/ Udruge, Asocijacije, Fondacije/ Službene zdravtsvene stranice koje obrađuju tematiku palijativne njege

 

Dom za socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba sa inveliditetom i drugih osoba - Sarajevo 

Univerzitetski klinički centar - Tuzla

Pliva

Zdravlje

Hrvatski centar za palijativnu skrb

Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu

Hrvatske udruge prijatelja hospicija

ANTEA

Hrvatsko udruženje za palijativnu medicinu - Varaždin

Belhospice - Beograd

Hospis u Poljskoj

Pallimed - A Hospice and palliative blog

European Association for Palliative Care

GeriPal - A geriatric and Palliative care

Samaritan Healthcare & Hospice - životne priče

Hospice at home - care

Family Hospice & Palliative care

National Institute of Nursing research

North-West Palliative care

End of Life - Care network

Hospice and Palliative care - Elder care channel

The National Association of Catholic Chaplains

Interantional Association for Hospice & Palliative care

Fondazione Hospice MariaTereza Chiantore Seragnoli Onlus

Societa Italiana di Cure PAlliative (SICP)

Floriani Fondazione

 

Članci / Teme na forumima/ Tribine

 

Zanovidan forum

Revija za socijalnu politiku, Svezak 9., broj 3 (2002)

Slobodna Dalmacija - otvaranje hospisa u Splitu

Radio Slobodna Europa - članak o Palijativnoj njezi

Klix forum - www.klix.ba - članak o Palijativnoj njezi

Javna tribina u Zadru na temu "Hospicij i palijativna skrb - osnovno ljudsko pravo"

Iscjeljitelji s osobnom pažnjom prema svim bolesnicima - članak

Članak o eutanaziji i nekoliko životnih priča

Porast eutanazije za 15% u Belgiji - članak

"Stručnjaci traže da palijativna njega bude ljudsko pravo" - članak

Što izabrati, eutanaziju ili palijativno uspavljivanje? - članak

Biomed Central - članci o palijativnoj njezi

Informacije kako pomoći osobi kojoj je potrebno palijativno zbrinjavanje

E-books - Palliative care

Google books

Google books 2

Članak o palijativnoj njezi - About dying

Univerzitet u Kataloniji - pdf dokument

Power point prezentacija o Palijativnoj njezi

Annals of Internal Medicine

Facing cancer - članak o palijativnoj njezi

Blog - članci o palijativnoj njezi

Palijativna njega za djecu

Indian Journal of Palliative Care

Istraživanje o palijativnoj njezi

 

Edukacije o palijativnoj njezi

 

Palijativno zbrinjavanje - edukacija u Somboru

Balance your life - Workshop and Personal coaching

Edukacija u Somboru o palijativnom zbrinjavanju

 
Više članaka...

Kontakt info

Kordinatorica projekta:
Sanja Horvat
s.horvat@carbkbih.com.baOva e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Anketa

Edukacije o palijativnoj njezi su?